Prokletstvo formata: Srednji metar 1990-ih
Srednji metar najnezahvalnija je filmska vrsta: minutaža mu je prevelika za programe kratkometražnih filmskih festivala, a nedostatna za distribucija u kinima, zbog čega je cirkulacija ovih radova znatno manja u usporedbi s onima standardiziranijeg trajanja. Današnje streaming platforme dijelom su doskočile ovome problemu (ili barem otvorile mogućnost njegova rješavanja), no one su i dalje rezervirane za aktualnu filmsku proizvodnju, dok su filmovi stariji od desetak godina ograničeni na analogne (i) videoformate te arhaične nosače slike i zvuka, koji ih sprečavaju od ulaska u širi opticaj. Ova kletva nestandardnog formata i dotrajale tehničke baze pogodila je nekoliko generacija autora, među ostalima i one koji su svoje prve profesionalne korake napravili 1990-ih. Radi se o studenticama i studentima zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, čiji su radovi bili obilježeni aktualnošću u izboru teme, filmskih postupaka ili uopće samopouzdanja i stava, što im je u filmskim krugovima priskrbilo gotovo mitski status. U suradnji s HRT-om, u čijoj su (ko)produkciji ovi filmovi često nastajali, pripremili smo selekciju filmova koji su obilježili desetljeće, od kojih će neki prvi put nakon dugo vremena biti predstavljeni široj publici.
I sam naziv formata pomalo je neprecizan: jasno je da srednji metar počinje tamo gdje završava kratki, a počinje dugi film, no je li to 30 ili 40, odnosno 60 ili 70 minuta ostaje za raspravu. U tome duhu i u ovu smo selekciju ubacili jedan kratkometražni naslov, koji se po svim ostalim obilježjima uklapa u estetiku filmova koje ćemo u programu prikazati. I posljednje: program je ograničen na svega nekoliko naslova, iako se nadamo da će poslužiti kao poticaj za daljnje istraživanje i navedenog formata i desetljeća.
Mario Kozina
