SF A.I'm – Waves of Aromatic Fresh Vision by Dalibor Barić
U posljednje vrijeme napravio sam tridesetak albuma AI glazbe, kratke glazbene priče u raznim žanrovima, uglavnom silence fiction tematike. Ovih četrnaest kratkih filmova dio su te cjeline. Oni su nastavak mojih kolažnih eksperimenata, samo što sada umjesto škara koristim promptove. Poput lika u stripu i filmu Svi operateri su trenutno zauzeti, pišem scenarij koji na drugoj strani stroja izlazi u obliku filma.
Namjera mi je u skoroj budućnosti napraviti SF mjuzikl temeljen na ovoj seriji od tridesetak albuma koji spajaju različite žanrove kao što su psihodelični pop, lounge glazba svemirskog doba, elektronika, indie, klasika i kraut rock. Ovi su albumi više od puke zbirke pjesama – to su pažljivo osmišljene priče koje istražuju teme ljudskog iskustva, utjecaj tehnologije na naš psihološki svijet i estetiku paralelnih svemira s futurističkim obratom. Stihovi, koje sam osobno napisao, služe kao sažete znanstvenofantastične priče koje nadopunjuju zvučne krajolike stvorene umjetnom inteligencijom. Oni su dio zajedničkog fiktivnog svijeta u kojemu su augmentirani snovi globalni društveni fenomen, u kojemu vlada ekstatični hiperkonzumerizam, mega shopping centri koji su i hramovi i utočišta, inteligentne kuće, pametni namještaj, zamagljene granice između čovjeka i predmeta… Početak doba istinske stvarnosti.
Neke od pjesama nadahnute su pričom „The Thousand Dreams of Stellavista“ (1962) J. G. Ballarda o promptovima pokretanim strojevima za automatsku poeziju, druge pak 19. stoljećem – dobom izumitelja, vizionara i sanjara, među kojima je i Ada Lovelace, prva programerka. U jednoj pjesmi pripovjedač je opsjednut idejom parnog stroja za snove, ali žalosno zaključuje da je tek 1808. godina i još je prerano da svoj san vidi ostvaren. Bavim se i paralelnim svijetom Berlinskog zida, dajući hommage Bowiejevoj berlinskoj fazi i ranoj elektroničkoj glazbi u obliku neuro-špijunskog filma. Snimanje albuma tu se odvija kao špijunska priča o testiranju eksperimentalnog uređaja eholograma koji zvuk pretvara u viziju, negdje u izmišljenoj Neuropi. Zamisao o eholokaciji provlači se, ustvari, kroz dosta pjesama: ekrani su relikt prošlosti društva orijentiranog na tekst, knjige i platna, dok budućnost donosi eholokacijsku totalnu 360° uronjenost u prostor i kraj hegemonije vida i slike. Temeljni parametri društva poput vremena, kauzalnosti i dr. u toj će se budućnosti bitno izmijeniti.
Tiha fantastika (silence fiction) kojom se u svome radu ponajviše bavim istražuje moždane valove, unutarnje procese, misli, samosvijest i osjećaje te se usmjerava na subjektivno iskustvo stvarnosti. Svrha joj je postizanje čistog mentalnog angažmana – stanja nula-osobe. Takvo stanje uključuje duboko razumijevanje procesa onkraj opažajnog postojanja, omogućuje živopisne uvide i u potpunosti koristi mogućnosti mozga, nalik našoj interakciji s umjetnom inteligencijom. U svojemu radu koristim fikciju – tj. ono što nazivam fikcijom/fakcijom – kao ekstremnu metaforu za izražavanje ovih ideja. Prebacujem ih u medij koji sintetizira različite umjetničke oblike, poput pop pjesama, radiodrama, psihodelije i eksperimentalnih formata. Ta nova forma alat je stvaranja na široj ravni, ne radi stvaranja samog, već u interesu uspostavljanja novih mitova i priča koji odražavaju iskustvo življenja u današnjem svijetu. Ove priče streme povezivanju našeg sadašnjeg iskustva s prošlošću i budućnošću, ispunjavajući osnovnu zadaću mita: prenošenje informacija i komuniciranje poruka od suštinske važnosti za preživljavanje.
Dalibor Barić
If the Equation is correct (2’44”, 2024.)
Yet Another Green World (1’05”, 2024.)
You are Just One Breath Away from Me (3’48”, 2024.)
Midnight TV Sale (1’38”)
NeuroCall (2’47”, 2024.)
The Jukebox understand your Mood (1’05”)
O (2’44”, 2024.)
Tokusatsu Dada DreamTheatre (1’36”)
Dream Carriers’ Lullaby (2’44”)
The Dishwasher (4’08”, 2024.)
Moody Mood Patrol (1’38”)
Coin Operating Washing Service (3’18”)
The Dream Metal (2’11”, 2024.)
If (1’37”, 2024.)
