Utemeljeni 1992. kao godišnja smotra novije hrvatske filmske produkcije, Dani hrvatskoga filma profilirali su se tijekom posljednja tri desetljeća u nacionalni filmski festival kojem je svrha predstaviti, promicati i u ravnopravnom natjecanju vrednovati godišnju produkciju prije svega kratkometražnog i srednjometražnog igranog, dokumentarnog, animiranog, eksperimentalnog i namjenskog filma. Svrha Festivala također je pružiti uvid u nacionalnu filmsku baštinu i suvremena kretanja u regionalnim kinematografijama u kojima participiraju domaći autori i producenti, odnosno ponuditi i retrospektivnu i diskurzivnu kontekstualizaciju hrvatske kinematografije.
Dane hrvatskoga filma osnovali su Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, Hrvatska radiotelevizija, Hrvatski državni arhiv – Hrvatska kinoteka, Hrvatsko društvo filmskih djelatnika, Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu. Danas Festivalom upravlja Vijeće sastavljeno od predstavnika dijela osnivača i kasnije pridruženih udruga, poput Hrvatskog filmskog saveza, te strukovnih udruga kao što su Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatska udruga producenata i Hrvatska udruga filmskih snimatelja. Vijeće prema internom pravilniku upravlja Festivalom, bira producenta, nadzire njegovu organizaciju i provedbu, potiče aktivnosti koje mogu pridonijeti razvoju i unapređivanju Festivala, te obavlja i druge poslove u vezi s Festivalom.
Festival se sastoji od glavnog natjecateljskog programa, filmskih, autorskih i arhivskih retrospektiva, specijaliziranih radionica i produkcijskih analiza, javnih tribina i panela, promocija, zabavnih i izložbenih programa te drugih popratnih sadržaja. Filmovi u konkurenciji natječu se za festivalske nagrade: nagrade Velikog žirija (Grand Prix te one za režiju, scenarij, fotografiju, montažu, glazbu i oblikovanje zvuka, uz mogućnost dodjele priznanja za specijalni umjetnički doprinos u poljima scenografije, kostimografije, maske, specijalnih i vizualnih efekata te glume), Nagradu „Jelena Rajković“ DHFR-a namijenjenu redateljima do 30 godina starosti, nagradu Glasa koncila „Zlatna uljanica“ te Nagradu za etiku i ljudska prava.
Polazeći od pretpostavke o kratkim i srednjometražnim filmovima kao samosvojnim umjetničkim formama, a ne kao tek platformama za stasanje budućih autora cjelovečernjih djela, Dani hrvatskoga filma pokazali su se nezaobilaznim mjestom predstavljanja, promocije i vrednovanja hrvatskog audiovizualnog stvaralaštva, poduke u raznim filmskim vještinama, susreta i razgovora članova filmske zajednice o svim aktualnim temama iz područja audiovizualnog stvaralaštva ‒ jednako važno već etabliranim filmskim umjetnicima i onima koji se javnosti predstavljaju svojim prvim kreativnim postignućima.
