Refrakcije
Analogne fotografije, kemijski procesi i digitalni mikro-animacijski postupci stvaraju međuprostor između fotografskog i filmskog, statičnog i pokrenutog. Forma kao oblik energije transformira pogled. Svaki trenutak za sebe i vječnost u isto vrijeme. Svemir i zviježđa, hladnoća, sumnja i kretanje, slučaj i pokušaj svjesnog loma.
Vladislav Knežević (Zagreb, 1967.) je tijekom srednjoškolskog obrazovanja u Centru za kulturu i umjetnost sudjelovao u radu Kino kluba Zagreb, gdje je do 1989. g. realizirao nekoliko eksperimentalnih filmova. Studirao na ADU (film/TV režija) u Zagrebu i na De Vrije Academie (audiovisual dept.) u Den Haagu.
Od 1988. g. se kao medijski umjetnik primarno bavi audiovizualnim istraživanjima, pokušavajući stvoriti nove filmske forme koristeći fotografiju, mikro-animaciju, stereoskopski pogled, generativni zvuk i snimljeni materijal.
Filmovi su mu prikazivani na mnogim festivalima, izložbama i prezentacijama (Clermont -Ferrand, Oberhausen, Kyoto, Berlin, Albuquerque, Melbourne, ….).
