In memoriam Petar Krelja

U biografskim leksikonima i enciklopedijama ostat će zauvijek zapisan kao Petar Krelja (Štip, 1940 ‒Zagreb, 2024). Za nas koji smo ga poznavali bio je i ostat će jednostavno ‒ Pjer. Našeg zajedničkog Pjera izgubili smo 21. rujna 2024. godine. Hrvatski filmski kritičari ostali su bez svoga nestora, društvo redatelja bez jednog od svojih najuglednijih i najproduktivnijih članova, hrvatsko novinstvo bez neumornog radijskog veterana, novinara i urednika, a Hrvatski filmski savez bez „kućnog“ autora, dugogodišnjeg suradnika i prijatelja. (…) Dokazujući da je stvarnost neiscrpna i nepotrošiva, od 1969. godine, kada je u polugerilskim uvjetima Filmskog autorskog studija snimio svoj prvi dokumentarac Ponude pod broj…, Krelja stvara impresivnu nisku od oko 250 dokumentarnih naslova, k tome i četiri cjelovečernja igrana filma (Godišnja doba, 1979; Vlakom prema jugu, 1981; Stela, 1990. i Ispod crte, 2003), koji su zapravo spojene posude. Jer, i kada je dokumentirao i kad je „izmišljao“, njega su provocirale, kako bi to sam volio reći, „društvene aberacije“, a privlačile određene skupine pojedinaca, njihova svakodnevica i intima: marginalci (beskućnici, siročad, osamljenici), stanari gradskih višekatnica, obični ljudi u nezahvalnim situacijama ili neobičnim okolnostima, nezaštićena ili napuštena djeca, neobično daroviti ili izdržljivi pojedinci. Osobito povlaštena skupina kod Krelje su bile žene, u hrvatskom filmu (s rijetkim iznimkama) uglavnom marginalizirane (…).

Iako su u njegovoj dokumentaristici prevladavale metode direktnog filma i filma istine, šarena galerija likova, često s imenom i prezimenom, ujedno je bila i razlog primjene različitih pristupa. Prema društvenim „aberacijama“, ritualima i predrasudama koji su ga osobito privlačili u buntovnijoj mladosti, bio je uvijek satiričan i ironičan (Budnica, 1971; Coprnice, 1971, Recital, 1972; Splendid Isolation, 1973; Deložacija, 1982; Poslije štrajka, 1988), što nije prošlo nekažnjeno (neki su filmovi bili bunkerirani, a neki i uništeni). Prema žrtvama životnih okolnosti, ranjivima ili „nevinima bez zaštite“ bio je pak besprimjerno taktičan (Povratak, 1975; Njegovateljica, 1975, Prihvatna stanica, Vrijeme igre, 1977; Treća smjena, 1981; 32 nadnice, 1987; Drugi Dubrovnik, 2007. i dr.). S kreativcima je vrlo često bio zaigrano opušten (Mariška band, 1986, Kovačica, 1990; Croatian Blue Hawaii, 1995. i dr.) prepuštajući se njihovim ispovijedima, performansima, talentima i umijećima. (…) Ratnim ciklusom započetim 1992. dokumentarcima Na sporednom kolosijeku, Ana i njezina braća i Zoran Šipoš i njegova Jasna, a relativno zaključenim 1993. prognaničkom trilogijom (Kukuruzni put, Suzanin osmijeh i Treći Božić), Krelja izaziva empatične i katarzične učinke i potvrđuje da je dokumentarizam za njega oduvijek bio etički izbor s humanističkim obzorom. K tome, generacijama koje su tek s Danima hrvatskoga filma počele dobivati puniji uvid u domaću produkciju i baštinu, skreće pozornost i na svoje ranije dokumentarce. Potom se vraća mirnodopskim temama i sjećanjima, iz čega će proizaći niz „kultur-filmova“ o umjetnicima za HRT (npr. Tinov povratak u Vrgorac, 1995; Fantastične životinje Milka Kelemena, 1998; Spaljeno sunce, 2001), nastavci priča o njegovim „muzama“ poput gitaristice Ane Vidović ili književnice Slavenke Drakulić, serija nostalgičnih dokumentarnih povrataka u svoj prvi otočki, „starogrojski“ zavičaj, ali i njegov četvrti igrani film Ispod crte, u mnogočemu naslonjen na novu hrvatsku „aberantnu“ stvarnost i njegove dokumentarističke preokupacije. Takve su uostalom bile i prethodne „fikcije“: socijalna drama Stela o neprilagođenim štićenicima socijalne ustanove, (…) golikovski humorni portret svakodnevice susjeda u jednoj zagrebačkoj višekatnici u Vlakom prema jugu, te njegov dugometražni prvijenac Godišnja doba, omnibus priča o sudbinama adolescenata bez roditelja. (…)

Književničke ambicije Petar Krelja velikim je dijelom upražnjavao visoko stilski artikuliranim filmskim kritikama i ogledima, koje počinje pisati 1960-ih istodobno s legendarnom „ligom džentlmena“ okupljenom oko kavanskog stola Vladimir Vukovića. Objavljuje ih u jugoslavenskoj periodici u rasponu od Studentskog lista, Poleta, Filma danas, Razloga i Telegrama, preko 15 dana, Prologa, Filma, Pitanja i Oka do Vijenca, Hollywooda ili Hrvatskog filmskog ljetopisa, u kojemu nije bio samo član redakcije, već je vlastitim tekstovima inicirao ciklus memoarskih „ogleda iz nostalgije“, a kasnije ih sakupio u knjizi Oči Mildred Pierce (2015). Ovoj zbirci prethodila je knjiga izabranih eseja o svjetskoj kinematografiji Kao na filmu (2009), dok taj prozni autorski niz upotpunjuju zbirka tekstova o hrvatskome filmu Do posljednjeg daha (2019) i knjiga kolumni Prijateljsko uvjeravanje (2012), nastala od tekstova koje je objavljivao poslije umirovljenja u Krulčićevu Hollywoodu. A svome velikom redateljskom uzoru, Kreši Goliku, odužio se već 1997. uređivanjem i interpretativnim člancima u monografiji Golik. (…) Krelja je iz tjedna u tjedan kreirao i žive radijske emisije na Prvom programu hrvatskoga radija (Filmski mozaik, U prvom planu film, Licem u lice, Govorimo o filmu), a stigao je voditi i filmske tribine s domaćim filmašima. U njegovom su eteru ugošćeni gotovo svi djelatni hrvatski redatelji i generacije kritičara.

Treba li nakon svega uopće spominjati sve Kreljine nagrade, one za pojedine filmove ili za životno djelo? Da ih nije bilo, a srećom nije tako, to bi više govorilo o karakteru sredine u kojoj je živio, nego o njemu samome. Bitnije je to da pamtimo kao ideal njegovu golemu radnu, kreativnu, humanističku i samaritansku energiju, s kakvom se u vremenu makijavelističke kompetitivnosti, samoživosti, površnosti i ambicija „bez pokrića“ više vjerojatno nećemo susretati.

Diana Nenadić (Zona Filma, filmski portal HDFK)

 

Nakon projekcije filmova Recital, Splendid Isolation i Povratak o životu i radu Petra Krelje govorit će filmski kritičari Josip Grozdanić i Diana Nenadić, a svi članovi filmske zajednice pozvani su podijeliti i svoja sjećanja na velikog redatelja i njegova djela.

Program je omogućila Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva.

DHF2024-porpatni-PetarKrelja-2017_recital
Recital
Režija: Petar Krelja
Splendid Isolation
Splendid Isolation
Režija: Petar Krelja
DHF2024-porpatni-PetarKrelja-Povratak_1
Povratak
Režija: Petar Krelja
Pregled privatnosti
34. Dani hrvatskog filma

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.

Neophodni kolačići

Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.

Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.

Kolačići trećih strana

Ova web stranica koristi Google Analytics za prikupljanje anonimnih informacija kao što su broj posjetitelja na stranicu i najpopularnije stranice.

Omogućivanjem ovog kolačića pomažete nam u poboljšanju naše web stranice.