Selekcijska komisija 35. Dana hrvatskog filma nakon pregleda rekordnih 209 prijavljenih radova primijetila je izvrstan postotak vrijednih i zanimljivih ostvarenja, podjednako onih već afirmiranih autora nastalih unutar profesionalnih produkcija, kao i studentskih djela. Lista prijavljenih filmova, od kojih je 51 odabran za natjecateljski program, odražava široku panoramu slika: od kinoklubaških preispitivanja forme i poigravanja s idejom što sve može (ili ne može) biti film, do umjetničkih konstelacija koje traže drugačiju vrstu gledateljeve angažiranosti, ali nude posebno osjetilno i misaono iskustvo, otvarajući prostor za nove načine gledanja, čitanja i razumijevanja filmskog medija. Taj niz formalno i sadržajno raznolikih ostvarenja vjerno odražava bogatstvo suvremene hrvatske filmske produkcije te nudi njezin relevantan presjek u tematskom, estetskom i proizvodnom aspektu.
Veći dio selektora smatra da se kategorija eksperimentalnog filma (24 prijave, 10 odabranih) istakla kao najbolja i najkonzistentnija, odnosno da su „eksperimentalni filmovi glava hobotnice koja krvožilnim sustavom preostale rodovske krakove hrani plavom krvi“ jer su i u ostalim kategorijama najbolji filmovi često bili oni koji su se oslanjali na eksperimentalnu tradiciju, koristeći njezinu poetiku, metode i postupke. Među istaknutim filmovima igranog, dokumentarnog i namjenskog određenja ima onih koji su se komotno mogli naći i u eksperimentalnoj sekciji, dok su se i nominalno eksperimentalni filmovi služili žanrovskim konvencijama igranoga filma ili opservacijskim modusom dokumentarnoga. Impresivno je da su upravo u eksperimentalnom rodu, koji se po definiciji smatra filmofilskim, nastala ne samo djela uspješna u umjetničkom korištenju zvuka i slike te postizanju prizora čiste ljepote, već i ona s jasnim predznakom „govora o našem svijetu, za koji mnogi autori intenzivno osjećaju da ga gubimo u obliku koji poznajemo i razumijemo“. Sveprisutna umjetna inteligencija također je okupirala filmove nekolicine prominentnih eksperimentalnih autora. Pohvalno je što su svi transparentni oko njezina korištenja, no i kada se sve etičke dileme stave na stranu, ostaje upitno koliko umjetna inteligencija pridonosi vrijednosti umjetničkog filma.
Selekcijsku komisiju obradovao je i velik broj prijavljenih namjenskih filmova (61 prijava, 10 odabranih) – rezultat posebne pozornosti organizatora DHF-a posvećene oporavku ove filmske nadvrste na jedinom festivalu koji je prikazuje u ravnopravnoj konkurenciji s ostatkom kinematografije. Nije riječ tek o značajnom kvantitativnom rastu. Selekcija je identificirala i posve autorski ostvarene radove, kao i one o temama društvene odgovornosti. Namjenski film s razlogom zauzima važno mjesto u ovogodišnjoj selekciji i stoga što vjerno reflektira suvremene trendove hrvatske glazbene i reklamne produkcije, pri čemu se posebno ističu tehnološke inovacije i visoka razina izvedbe. Uz očekivanu prevlast glazbenih spotova, pozornosti je vrijedna i nekolicina zaigranih i kvalitetnih reklamnih i edukativnih filmova.
U najpopularnijim rodovima igranog (54 prijave, 14 odabranih) i dokumentarnog (42 prijave, 11 odabranih) filma broj selektiranih radova odražava značajnu novost – nakon višegodišnje dominacije dokumentarnog filma na DHF-u, igrani je ove godine s njime u potpunosti uhvatio korak. Igrani filmovi istražuju raznolike priče i narativne pristupe, ističući se kreativnošću, žanrovskom razigranošću i autorskom originalnošću. Kao i uvijek, mnogo se filmova bavi osobnim ili kolektivnim sjećanjima te filmom kao medijem za njihovu konstrukciju. Među igranofilmskim zapletima posebno su se istakli i motivi obitelji, (ne)mogućnosti komunikacije i pokušaja da se flasterom krpaju rupe na zidovima. No, da ne bi sve hrvatske obitelji bile nesretne na isti način, pobrinuo se dobar dio žanrovskih struktura koje pokazuju kako interes za njih ne jenjava, već funkcionira kao zasebni organizam. Što se tiče scenarija i dramaturgije, ima djela koja ostavljaju bez daha te zaslužuju i visoku dozu pažnje i što intenzivniju distribuciju.
I u dokumentarnom rodu prevladavaju osobni i intimni filmovi koji često preispituju granice dokumentarnog, ali i oni koji opservacijom bilježe dijelove našega svakodnevnog života koje filmski medij može najkreativnije uokviriti, a koji se iz promišljenih i angažiranih perspektiva bave relevantnim društvenim i političkim temama. Dokumentarni i igrani filmovi, međutim, s tematskog stajališta mnogošto i dijele. Zanimljivo je promatrati kako mlađe generacije autor(ic)a adresiraju vlastita sjećanja na nove, neočekivane načine deidealizirajući, primjerice, obično idilične situacije poput ljetovanja, kako bi kroz njih istražili/e povijest vlastite samoće. Općenito, kao da postoji svojevrsna generacijska razlika u pristupu društvenim problemima: dok nešto stariji ili barem iskusniji filmaši i filmašice promatraju društvene institucije i norme, odnosno velika društvena pitanja s određenom distancom, mladi filmaši (filmašice!) strukturalne nejednakosti ili probleme poput nasilja u obitelji, kao i one (još) osobnije, poput poremećaja u prehrani, istražuju okrećući kameru prema sebi. Ustvari, većina filmova ne razmeće se tzv. velikim istinama ili političkim deklaracijama. Dramaturški postupak, čak i kad su u pitanju ratne teme, ide uglavnom kroz visoko individualizirane priče, implicitno i diskretno, ali tim jače u umjetničkom efektu. Divno je vidjeti kako mlađi autori i autorice od nešto starijih kolega ne samo da uče već se na njih i izravno referiraju, no stječe se dojam da i stariji uče od mlađih. Karakterističan je to spoj iskusnih i sazrelih autorskih vizija i mladenačke, poletne energije i entuzijazma.
Brojne se autorice i autori (i) ove godine bave rodnim normama i ulogama. Pritom s jedne – one muške – strane dominira licemjerje ili pucanje pod teretom uloga, kao i njihovo blago, nježno subvertiranje, a s druge dopuštanje junakinjama da zauzmu prostor i na svoj se način obračunaju s normama ili prihvate sebe čak i kada to podrazumijeva visoku cijenu. Nekoliko filmova na kreativne se načine bavi (i) prikazima ženskog (pa i međugeneracijskog) razumijevanja, topline i solidarnosti. Pritom je značajno da ovi zagovori rodne ravnopravnosti i solidarnosti potječu iz raznih sredina te da su, iako u mjeri manjoj od mladih, zastupljene i žene u zrelijim godinama. Statistički ipak još uvijek prevladavaju muški autori, no situacija se poboljšava.
Nasilje je također istaknuta (pod)tema brojnih filmova: i kada nije izravno prisutno, ono je glavni dramaturški pokretač, bez obzira je li riječ o filmu o raspadu obitelji ili ratnoj priči. Samoća, izgubljenost, društvena i politička brutalnost, predrasude, osjećaji nemoći u vlastitoj obitelji i društvenoj sredini (posebice iz očišta djeteta) još su neke od crnih tema. No brojni filmovi premreženi su i nježnošću i toplinom prema vlastitim likovima i njihovim sudbinama, a selektore su razgalili i neki duhoviti radovi kojima također ne manjka razumijevanja ljudske prirode i zagovora optimizma.
Snažno je, ponajviše u animiranom filmu (28 prijavljenih, 6 odabranih) prisutna i tema brige za okoliš. Etablirana imena i studenti animacije čine spoj estetika i vizija koje donose šaroliku paletu istraživanja mogućnosti tehnika i zaokruženih, vizualno prepoznatljivih autorskih svjetova. Posebno se ističu filmovi koji animaciju ne koriste samo kao sredstvo pripovijedanja nego i kao prostor slobodnog oblikovanja ritma, pokreta i atmosfere. Animirani filmovi tako ponovno potvrđuju potencijal animacije kao medija koji spaja maštovitost, vizualnu inventivnost i originalne pripovjedne postupke. Ipak, animiranofilmska produkcija prijavljena na 35. DHF prosječno je slabije kvalitete od one iz proteklih godina.
Pogledati, procijeniti i ocijeniti dvjestotinjak filmova nije nimalo lak pothvat. Kada se tome doda da se unutar tih dvjestotinjak nalaze filmovi svih rodova, letvica se dodatno podiže. No zahtjevnost zadatka ne ukida njegovu draž koja se prije svega artikulira upravo u različitosti pristupa, načina izlaganja i formalnih poigravanja filmskim medijem. Svaki će se selektor pritom uvjeriti da je među svim filmovima, koje je upio u relativno kratkom vremenu, moguće pronaći i izbrusiti listu onih koji domaćem kratkometražnom i srednjometražnom filmu donose svježinu i elan, bez obzira na produkcijske kanale i izvedbene uvjete u kojima nastaju.
Selekcijska komisija 35. Dana hrvatskog filma
Članovi Hrvatskog društva filmskih kritičara
- Tibor Đurđev
- Dragan Jurak
- Tamara Kolarić
- Alemka Lisinski
- Sara Simić
Napomena: Za jedan film od 209 prijavljenih filmova jedan član selekcijske komisije izuzeo se iz ocjenjivanja i rasprave zbog potencijalnog sukoba interesa. Umjesto njega ocjenu je dao umjetnički ravnatelj.