Selekcijska komisija 33. Dana hrvatskog filma nakon pregleda 175 djela zaključila je da se unutar velikog broja prijavljenih radova prirodno našlo i onih koji se još uvijek bore sa savladavanjem filmskog jezika i dramaturgije, ali i da su ponajbolji filmovi, oni koji su i uvršteni u natjecateljski program festivala, uistinu izvrsni, te da je njihova prosječna kvaliteta narasla u odnosu na protekle godine. Komisija je, štoviše, primijetila kako je „ispod crte“ vremenski ograničenog natjecanja ostalo još petnaestak vrijednih doprinosa (od kojih je neke preporučila za prikazivanje u popratnom programu) te je stoga izrazila puno zadovoljstvo umjetničkom razinom onih naslova koji su naposljetku ušli u konkurenciju za nagrade.
Očekivano, među odabranim je filmovima veći broj onih koji su se već istakli festivalskim uspjesima, ali je primijećeno i da posebno dobro funkcioniraju hibridne forme na razmeđi dokumentarnog i eksperimentalnog roda. Poroznost rodnih granica (koja utječe i na proces prijava) možda će doskora tražiti rekonfiguraciju kako pisanja o filmu, tako i tradicionalnijih klasifikacija u sklopu Dana hrvatskog filma, a pozornost je skrenuta i na status dugometražnog dokumentarnog filma čija visoka kvaliteta u sprezi s duljim trajanjem na ovom festivalu prijeti zasjeniti kratke forme. U svakom slučaju, prema mišljenju dijela selektora upravo je dokumentaristika, duga i kratka, dala prosječno najraznovrsnije i najzanimljivije priloge ovoj konkurenciji. Iako je bilo i formulaičnosti i diletantizma (u kojima je dokumentaristika također prednjačila), broj takvih padobranskih pokušaja znatno je pao u odnosu na prošla izdanja DHF-a. Prema mišljenju drugoga dijela selekcijske komisije, najvišu prosječnu razinu ipak doseže naša animacija u kojoj su potpuni promašaji rijetki ili nepostojeći, a tehničke su pretpostavke uvijek u potpunosti ispunjene. Ostaju, dakle, tek zadaće razlikovanja dobrih od loših ideja i vrednovanja njihova prianjanja uz odabranu formu.
Oduševljenje pojedinačnim djelima vladalo je i u kategoriji eksperimentalnog filma u kojemu je također dosegnuta zavidna tehnička razina, ali je mjestimično zamijećen problem monotone repetitivnosti strukture i manjka istraživačkog impulsa. Prosječno najslabijim selekcija je ocijenila prijavljeni opus igranoga filma kojim, uz manjak žanrovske raznolikosti, dominiraju tužni realizam, egzistencijalizam i odustajanje od smislenih završetaka, što sve upućuje ili na namjenski karakter pojedinih radova (kada je riječ o fakultetskim vježbama), ili na izostanak promišljanja svrhe upuštanja u izradu filmskoga djela koji vodi u nedostatke podjednako formalne i narativne prirode. Prosjek, srećom, više skriva negoli otkriva, pa ne samo da je nekolicina filmova poslovično čemernim situacijama pristupila na srdačniji, topliji i zabavniji način, već se u ponudi naposljetku moglo izdvojiti i nekoliko pravih malih remek-djela.
Namjenski film i unutar razmjerno malog broja prijavljenih radova (koji upućuje na manjak interesa za filmskofestivalski kontekst njihova prikazivanja) uspio je postići eklektičnost i visoku vrijednost glazbenih videouradaka, promotivnih, reklamnih i turističkih filmova, mjestimično i s dubokim filozofskim polazištima te prekrasno iskošenim i začudnim perspektivama na tipične motive. Eklektičnost se, kao karakteristično i dobrodošlo obilježje Dana hrvatskog filma, može pripisati i cjelokupnom prijavljenom korpusu djela u kojem su se, međutim, teme poput obiteljskih i kolektivnih sjećanja, anksioznosti, depresije i drugih mentalnih teškoća suvremenog čovjeka, rada, radnika, radničkih prava i turizma u posttranzicijskom dobu, intimnih odnosa, odrastanja, sazrijevanja i nasilja (s tjelesnim aspektima u posebnom fokusu) ipak snažnije izdvojile. Najveći broj filmova posvećen je mladima ili se u tretmanu motiva zrelije životne dobi zadržava na njihovoj fokalizaciji.
Ovdje upućene kritike, inače sasvim svojstvene našoj profesiji, tiču se ponajprije ukupnog dojma dobivenog gledanjem svih prijavljenih filmova, dok smo u natjecateljski program birali one koji su na njih mahom imuni. U tom smislu, ako izuzmemo nekolicinu djela preporučenih za popratni program, crta koja dijeli natjecatelje od prijavljenih nametnula se toliko prirodno da je završni sastanak selekcijske komisije protekao u poprilično neočekivanom suglasju. Iako, dakle, vjerujemo da ona na sebi mora nastaviti raditi, sigurni smo da pred gledatelje 33. DHF-a šaljemo najljepšu moguću sliku hrvatske kinematografije u 2023. i 2024. godini.
Selekcijska komisija 33. Dana hrvatskog filma
Članovi Hrvatskog društva filmskih kritičara
- Petra Belc
- Danijel Brlas
- Janko Heidl
- Jelena Pašić
- Iva Rosandić
