Hrvoje Turković
O eksperimentalnom filmu
Zagreb: Hrvatski filmski savez, 2024.
Prvi članak o eksperimentalnom filmu Hrvoje Turković napisao je sredinom 1960-ih, u vrijeme kada se još nije znalo kako uopće nazvati taj filmski rod. Sljedećih šezdeset godina, pored kritičkih i teorijskih interesa za druge filmske fenomene, nastavio je redovito pratiti njegove manifestacije i alternacije, osobito u nas. Izazvan istraživačkom živošću na tadašnjoj hrvatskoj i jugoslavenskoj kinoklupskoj sceni, kao i nerazumijevanjem sredine za alternativnu kinematografiju, proučavalački se posvetio svim otvorenim pitanjima: raščišćavanju terminologije, kontekstualizaciji eksperimentalizma unutar hrvatskog filmskog modernizma, kinoklubovima koji su ga stvarali, institucijama koje su ga podržavale, na koncu i autorima koji su ga slijedili u svojoj umjetničkoj praksi, u svijetu i kod nas. Bio je u tome prvi, a vrlo dugo i usamljen. Ova knjiga okuplja na jednom mjestu najvažnije Turkovićeve teorijsko-kritičarske prinose razumijevanju eksperimentalnog filma, iscrtavajući u fragmentima i njegovu povijest na ovim prostorima.
Hrvoje Turković (Zagreb, 1943.) diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1972.), magistrirao iz filmskih studija na New York Universityju kao Fulbrightov stipendist (1976.), a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao filmskoteorijskom tezom (1991.). Od 1965. djeluje kao kritičar i esejist, urednik u više časopisa (najdulje u Hrvatskom filmskom ljetopisu, od njegovog osnutka 1995. godine), a od 1977. do 2009. bio je zaposlen na Akademiji dramske umjetnosti, povremeno predajući i na drugim studijima. Bio je polazni voditelj Multimedijalnog centra Studentskog centra (1976-1977), polazni predsjednik HDFK-a (1992-1994) te predsjednik HFS-a (1998-2015). Bio je urednik i suradnik za filmsku teoriju u Filmskoj enciklopediji 1-2 (1985/1990), suradnik u Filmskom leksikonu (2003), urednik je Filmskog enciklopedijskog rječnika (u radu). Objavio je preko 700 članaka o filmu, televiziji i kulturnim problemima u novinama, časopisima, katalozima, na radiju, u zbornicima i autorskim knjigama, te više knjiga: Filmska opredjeljenja (1985), Strukturalizam, semiotika, metafilmologija (1986), Razumijevanje filma (1988), Teorija filma: prizor, montaža, tematizacija (1994), Umijeće filma (1996), Suvremeni film (1999), Razumijevanje perspektive: teorija likovnog razabiranja (2002), Film: zabava, žanr, stil (2005), Retoričke regulacije (2008), Narav televizije (2008), Nacrt filmske genologije (2010), Život izmišljotina: ogledi o animiranom filmu (2012), Politikom po kulturi (2016), Rasprava o popratnoj filmskoj glazbi (2020), Tipovi filmskog izlaganja (2021) i Što je sve film /i kako mu prići/ (2025). Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2011).