I’m Mad
I’m Mad nije samo prvi amaterski film u boji duhovnog oca „splitske škole“ filma već i eksplozija forme ostvarena pomno fokusiranim fragmentima, ekspresivnim kompozicijama, nanosima boje i brišućim panoramama, a prije svega i ponajviše autorovim najrječitijim oruđem – montažom. Smanjujući udaljenost između osamljena lika na rubu restoranske terase i njegova kaotičnog i „ravnodušnog“ materijalnog okruženja, Martinac u ovome filmu briše granice između vanjskog/fizičkog i unutarnjeg svijeta, kreirajući urnebesni egzistencijalistički pejsaž.