Zahod
Posvećen Dušanu Makaveju i snimljen skrivenom kamerom s prozora stana Mihovila Pansinija u Korčuli, film prati svakodnevnu rutinu oronulug čuvara zahoda, sve do njegova fizičkog nestajanja. Jedan od posljednjih filmova liječnika koji je zadužio Kinoklub Zagreb i hrvatski film jednom je nogom u predgeffovskom, egzistencijalističkom razdoblju kada su njegova autora okupirale poetike nemoći i tema prolaznosti, a drugom u vremenu antifilmskih „fiksacija“, redukcija, blankova i manipulacija jazzy glazbom koja se ovdje periodično pojavljuje i nestaje, poput svojeg ljudskog „objekta“.