Welcome to Evently

Lorem ipsum proin gravida nibh vel veali quetean sollic lorem quis bibendum nibh vel velit.

Evently

Stay Connected & Follow us

Simply enter your keyword and we will help you find what you need.

What are you looking for?

Image Alt

Eksperimentalni film

Na ovogodišnje Dane prijavljeno je gotovo četrdeset eksperimentalnih filmova, a prednjačili su radovi proizašli iz kinoklubaškog odnosno udrugaškog okružja, što je i logično, jer to su i povijesna ishodišta i najprirodnija staništa hrvatske eksperimentalističke prakse. Najbolja ostvarenja polučili su s jedne strane (vrlo) afirmirani autori u rasponu od veterana Dalibora Martinisa i iskusne Nicole Hewitt, preko Tomislava Šobana i Tanje Deman koji su u svojim zlatnim stvaralačkim godinama, do najmlađega među njima Igora Zenzerovića, a s druge strane niz (vrlo) mladih i slabo znanih ili neznanih slikopisaca, nerijetko poniklih na filmskim radionicama. Potonji su, moglo bi se reći, održali i svojevrsnu lekciju iz kreativnosti nekim (vrlo) uvaženim autorima koji su ove godine podbacili i nisu prošli selekciju. Najozbiljnijim rasadnicima eksperimentalnog filmskog duha pokazali su se Kinoklub Zagreb (pet odabranih radova) i udruga Blank (četiri rada izborila su uvrštenje u program), više od jednog ostvarenja izabrano je i iz produkcije Pulske filmske tvornice, a zvuči nadasve zabrinjavajuće da nekadašnji prvak kinoamaterizma, što ponajprije znači eksperimentalizma, Kinoklub Split, nije predložio za odabir nijedan rad.

Među izabranima najambicioznije djelo, zamalo jednosatne Žene minorne spekulacije (produkcijska kuća Studio Pangolin), prostrla je Nicole Hewitt, čiji rad je poznat i u obliku gotovo istoimene videoinstalacije, prošle godine postavljene u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Riječ je o vrlo slojevitom filmu koji, baveći se prostorom Podunavlja, povezuje arheologiju, antropologiju, tehnologiju, fantazmagoriju, odnosno žanrovski govoreći ‒ etnodokumentarac, kulturni dokumentarac, putopisni dokumentarac, znanstvenu fantastiku, a sve to sintetizirano je zajedničkom opnom slikovnog i zvukovnog eksperimenta (poigravanje odnosom slike i zvuka uz trenutke metatekstualnosti, found footage, uporaba slike u slici, podijeljenog ekrana, različitih formata slike, ‘spekulativni’ govor u offu…). Izvanfilmski deklarirana namjera autorice bila je osvijetliti/osvijestiti nevidljivost manjinskih povijesti, osobito one ženske, pa se Žene minorne spekulacije mogu promatrati i kao društveno angažiran rad. U toj vrsti angažmana, kroz također visoko estetizirani pristup i dulje trajanje pridružuje im se 26-minutni Horizont (pr. Kreativni sindikat) Tanje Deman. S tom razlikom da je poetika tog uratka znatno jednostavnija (dominiraju impresivno snimljeni prizori morskih prostranstava i dramatičnog neba te sugestija nedohvatnosti i kontemplativnosti kao glavnog ugođaja), a off naracija posve eksplicitno iznosi ekološki angažman za očuvanje (Jadranskog) mora kao izvora života ‒ suprotstavljanjem globalnom zagrijavanju, štetnim oblicima ribarenja, svemu što narušava prirodnu ravnotežu.

More (s kopnom u pozadini i naposljetku svjetionikom koji kao da izroni iz izmaglice, možda odajući počast znamenitom romanu Virginije Woolf) tema je i naslova Prije mraka (Kinoklub Zagreb – KKZ) Mare Šuljak koji povezuje film sa slikarstvom (autorica je akademska slikarica) diskretnim variranjem jednog de facto slikarskog prizora. Pristup je to (relativno) čest u slikopisnih autora likovnjačkog backgrounda, a ove ga je godine na svoj način prakticirala i Josipa Henizelman, u također morem, odnosno općenito vodom, nadahnutom ostvarenju Mjesta koja ne postoje (KKZ). No zato je podosta radova slijedilo tragove strukturalističkog filmovanja. Nimalo čudno, jer ta vrsta poetike u hrvatskih je eksperimentalaca tradicionalno na cijeni, a i u povijesnim je ishodištima nacionalnog eksperimentalnog roda. Osobito zanimljiv domet u njoj je 3. kinematska tvornica čavala (pr. Omnimedia) Dalibora Martinisa, koji je uporabio vlastiti crno-bijeli materijal velike izražajnosti, snimljen 1999. u karlovačkoj tvornici čavala za potkove (visokoritmiziran rad strojeva uz povremenu asistenciju ljudskih ruku), a catch je u tome da montažu tih 99 kadrova (broj kadrova sasvim sigurno nije slučajno povezan s godinom snimanja) ne obavlja čovjek-autor nego kompjutorski softwere, koji tako dolazi na autorsku poziciju. I to ne jednom definitivno, nego nebrojeno puta, uvijek iznova montirajući drugi slijed kadrova, manifestirajući gotovo neizmjerno mnoštvo varijacija, to jest potpunu otvorenost odnosno postojanost nepostojanosti (filmskog) umjetničkog djela.

Visokoekspresivnom crno-bijelom građom, samo ne svojom nego tuđom, poslužio se i Luka Matić u ostvarenju Principles (KKZ). On je u found footage stilu preuzeo dijelove filma Mechanical Principles (1930) klasika američke avangarde Ralpha Steinera, ali tako da prizor slaže dio po dio, stvarajući od filmske slike slagalicu nalik slaganju domino pločica, pri čemu je važno da sadržaj slike uglavnom tvore cirkularni zupčanici, dakle kružno kretanje, dok je format ‘domino pločica’ u čiji oblik Matić sliku najčešće fragmentira pravokutan, pa dolazi do interesantnog sraza kružne fluidnosti i pravokutne krutosti.

Najklasičniji je primjerak strukturalističkog filmovanja Hodanje (KKZ) Nevena Dužaneca, rad temeljen na repetitivnosti zadane radnje (hodanje jednog ronioca po dnu bazena), s varijacijama smjerova kretanja te broja sličica na koje se dijeli platno i njihova odnosa. Temporalnost je pak tema rada Tomislava Šobana, Prije i poslije (KKZ), gdje se oko središnje točke miniranja stare cementare na zagrebačkom Črnomercu grade sekvence koje su, sukladno naslovu, rušenju prethodile ili slijedile nakon njega. Pri tome se svaki put mijenja tehnika bilježenja, odnosno odnos onoga što se vidi i ne vidi, čuje i ne čuje, a još se uspiju i predstaviti neki od promatrača zbivanja gotovo kao likovi. Zanimljiv je i film mlade Lucije Kalogjera Trenutak između (Blank), snimljen mobitelom i stoga obilježen za nj karakterističnim uskim formatom slike, ostvarenje koje unutar strukturalističkoga poetičkog okvira spaja autoportretiranje i egzistencijalizam, posredovan i poetično-refleksivnim tekstualnim zapisima.

Valovi Klare Dujmović i Ljudonekakva Eve Šustar, oba Blankova naslova, poetično portretiraju muške protagoniste (prvi to čini izrazitije) i do neke mjere muško-ženski par (drugi je tomu više posvećen), i u oba se (mlade) autorice pojavljuju i ispred kamere. Tom više ili manje intimističkom smjeru na svoj se način pridružuje i Springende Steine (pr. Pulska filmska tvornica) Virginije Richart, film najbliže određenju svojevrsnog poetskoga realizma, a u njemu se također pojavljuje par, ali djevojački. Naposljetku, tu su i dva izrazitije igralačka uratka. Mimezis/F12 (Akademija likovne umjetnosti) Katarine Kocijan, primjer je složene (ironijske) igre koja kombinira dokumentarizam, računalnu igricu, ogoljavanje postupka i neke druge varijante metatekstualnosti, pri čemu su provodne niti multifunkcionalnost računala i online predavanje teoretičara Miška Šuvakovića o percepciji umjetničkog djela (u tehnološko doba). Sasvim je suprotan uradak Harmonika čovjek pas (Blank) Ognjena Livade, primjer krajnje jednostavne, lakonski intonirane igre s tri naslovna elementa smještena u realnim, prirodnim prostorima.

Filmovi izabrani u glavni program (među njima su i ovdje pojedinačno neizdvojeni Sangius /Akademija dramske umjetnosti/ Petre Pavetić Kranjčec i Migrena /Pulska filmska tvornica/ Igora Zenzerovića) svjedoče o raznovrsnosti poetičkih odabira autora i vrsnoći njihove izvedbe, a to je ujedno svjedočenje o vitalnosti i dinamičnosti hrvatske eksperimentalne scene. Pri tome posebno zadovoljstvo proizlazi iz činjenice da većina tih filmova nisu (HAVC-ovim) budžetom dobro potkovane produkcije, nego proračunski skromna, no idejno i izvedbeno potentna ostvarenja kinoklubova i malenih filmskih kuća koje ne gube entuzijazam ‒ esencijalni pokretač umjetničkog stvaranja.

Damir Radić

DHF2022-eksperimentalni-3_kinematska_tvornica_cavala
3. kinematska tvornica čavala
Redatelj: Dalibor Martinis
DHF2022-eksperimentalni-harmonika
Harmonika čovjek pas
Redatelj: Ognjen Livada
DHF2022-eksperimentalni-horizon
Horizont
Redatelj: Tanja Deman
DHF2022-eksperimentalni-ispod
Ispod
Redatelj: Neven Dužanec
DHF2022-eksperimentalni-jumping_stones
Jumping stones
Redatelj: Virgina Richrath
DHF2022-eksperimentalni-ljudonekakva
Ljudonekakva
Redatelj: Eva Šustar
DHF2022-eksperimentalni-migrena
Migrena
Redatelj: Igor Zenzerović
DHF2022-eksperimentalni-mimezis
Mimezis/F12
Redatelj: Katarina Kocijan
DHF2022-eksperimentalni-mjesta_koja_ne_postoje
Mjesta koja ne postoje
Redatelj: Josipa Henizelman
DHF2022-eksperimentalni-prije_i_poslije
Prije i poslije
Redatelj: Tomislav Šoban
DHF2022-eksperimentalni-prije_mraka
Prije mraka
Redatelj: Mare Šuljak
DHF2022-eksperimentalni-principles
Principles
Redatelj: Luka Matić
DHF2022-eksperimentalni-sangius
Sanguis
Redatelj: Petra Pavetić Kranjčec
DHF2022-eksperimentalni-trenutak_izmedu
Trenutak između
Redatelj: Lucia Kalogjera
DHF2022-eksperimentalni-valovi
Valovi
Redatelj: Klara Dujmović
DHF2022-eksperimentalni-zms
Žene minorne spekulacije
Redatelj: Nicole Hewitt