Welcome to Evently

Lorem ipsum proin gravida nibh vel veali quetean sollic lorem quis bibendum nibh vel velit.

Evently

Stay Connected & Follow us

Simply enter your keyword and we will help you find what you need.

What are you looking for?

Image Alt

Igrani film

Biti u filmu. Izaći iz filma. Vratiti se u film.

Nekoliko filmova kratko igrane konkurencije definirano je prostorom stana, kuće, sobe. Fizički je to obrazac koji se ponavlja.

Primjer jedan, stan: djevojka je sama noću u stanu, ulazna vrata su razbijena, u stanu je bio provalnik: prijetnja i halucinacije miješaju se s djevojačkim angstom (Sama, Borna Zidarić).

Primjer dva, kuhinja: policija dolazi kod žene koja živi sama, informirati se o njenim susjedima: usamljeni, anksiozni policajac pokušava zbližiti se s jednako anksioznom ženom, razgovarajući u malenoj kuhinji o probavi i zdravlju, rastavi od supruge i ljetovanju na moru, upozoravajući ženu na opasnosti od požara… (Nehaj, Martina Marasović).

Primjer tri, četiri zida: djevojka traži posao putem interneta, kako kaže: „četiri mjeseca zatvorena u četiri zida“ (Možda, kad se zaposlim, Tomislav Noršić).

Primjer četiri, insularnost: djevojka provodi zimu na priobalju, brinući se na pustom otoku o starijoj ženi (Sve što dolazi, Mate Ugrin).

I još jedna varijanta. Možda i najvažnija.

Primjer pet, hodnik. Anksiozna žena pokušava izaći iz stana, obuva cipele, odijeva kaput, pa odustaje, nikako ne uspijevajući izaći: eto nam i lajtmotiva čitave konkurencije, filma u potpunosti definiranoga prostorom (Palikuća, David Gašo).

Biti u stanu znači biti u filmu. Pokušavati izaći iz stana znači pokušavati izaći iz filma. Ženi to uspijeva tek kada u kuhinji izazove požar, a hodnik se napuni dimom. Vrata se otvaraju, žena je vani. Izvan filma. Ali istoga trenutka želi se vratiti natrag. Pokušava otvoriti vrata koja su se automatski zaključala. Vidimo je kroz špijunku kako panično pokušava otvoriti vrata i vratiti se u kuću. Biti izvan stana znači biti izvan filma.

Filmove definirane specifičnim, dominirajućim prostorom nalazimo i u obliku sobe za iznajmljivanje turistima (Marko, Marko Šantić), uvale s vilama za iznajmljivanje (Carpe Diem, Filip Antonio Lizatović), prostora djetinjstva i odrastanja (Siročka, Sara Alavanić), unutrašnjosti policijskog automobila (Cajci, Josip Beneta), Hajdukova juniorskog terena, nevidljiva u samom filmu (Mali libero, Mladen Stanić), ili igre „taskova“, igre zadavanja zadataka u koju je zatvoren trojac s djevojkom i dva mladića (Nema ljubavi u klubu, Marko Turčinov). I opet, i ovdje, izaći iz definiranog prostora, ispasti iz igre „taskova“, znači ispasti iz filma.

Konkurencija kratkog igranoga filma prije svega kao da se bavi samim filmom. Ideološke, društvene, etičke komponente kao da su u drugom planu.

Nekoliko filmova čini iznimku. U Fenderu vraćamo se u ljeto 1991. Zemlja je podijeljena, a s njom podijeljene su i „miješane“ obitelji. Film Bojana Radanovića završava zagrljajem: otac odlazi na jednu stranu, majka ostaje na drugoj. U filmu Tuđa posla Andrije Tomića, otac i sin, bacajući otpad, na ilegalnom odlagalištu pronalaze ženski leš. Slijedi etička geometrija. Otac ne želi prijaviti policiji mrtvo tijelo da ne bi dobio kaznu za odbacivanje starog štednjaka. Kaže sinu: „Pa vidiš koliko tu ima smeća, ljudi gledaju svoja posla.“ I još jedan film iz skupine iznimaka. U Marku Marka Šantića, dvojica očeva koji su u ratu izgubili sinove, svaki na svojoj strani, zajedno ljetuju: jedan kao iznajmljivač sobe, drugi kao turist.

Nabrajamo filmove s ideološkom, povijesnom ili etičkom potkom. Ali najčešće je kratki igrani film sveden ili definiran određenim prostorom. Film je apstrakcija. Bio to hodnik, ili pusti otok. Film je lišen društvenih konotacija. Likovima prijeti izvanjska prijetnja. Nepoznata podrijetla.

Zašto Lana Barić u Palikući ne može izaći iz hodnika? Tko ili što je prijetnja u filmu Sama?

Mogli bismo zaključiti, dvije godine pandemije i dva veća potresa u bitnome su odredili tematski i stilski okvir igrane konkurencije Dana hrvatskog filma. Možda će se već dogodine to promijeniti. Rat u Europi, prijetnja nuklearnog sukoba naći će način da uđu u produkciju kratkog filma. Ali za sada to nije slučaj. Ne možemo pobjeći od nezaposlenosti (Možda, kad se zaposlim), ne možemo pobjeći od rata (Fender, Marko), ne možemo pobjeći od novih ekonomija (Carpe diem), ne možemo pobjeći od malograđanštine i konformizma (Tuđa posla). Ali zapravo jedino što želimo jest pobjeći iz hodnika, stana, otoka, zatvorenog auta, kuhinje u kojoj sjedimo s policajcem pozornikom… Jedino što želimo jest pobjeći od anksioznosti.

Ta anksioznost definirana je malim, skučenim, omeđenim prostorom. Prostorom izolacije. Prostorom koji je ujedno i okvir filma. U formativnom smislu to nas dovodi do „čistog“ filma. On je definiran kadrom hodnika (Palikuća). A u najčišćem obliku već samim izrezom svog kadra. Filmskoga kadra kao prostora izolacije.

Dragan Jurak

DHF2022-igrani-cajci
Cajci
Redatelj: Josip Beneta
DHF2022-igrani-carpe_diem
Carpe diem
Redatelj: Filip Antonio Lizatović
DHF2022-igrani-fender
Fender
Redatelj: Bojan Radanović
DHF2022-igrani-jesen_naseg_ljeta
Jesen našeg ljeta
Redatelj: Karlo Vorih
DHF2022-igrani-kriza
Kriza
Redatelj: Boris Vuković
DHF2022-igrani-mali_libero
Mali libero
Redatelj: Mladen Stanić
DHF2022-igrani-marko
Marko
Redatelj: Marko Šantić
DHF2022-igrani-mozda_ako_se_zaposlim
Možda kad se zaposlim
Redatelj: Tomislav Noršić
DHF2022-igrani-nehaj
Nehaj
Redatelj: Martina Marasović
DHF2022-igrani-nema_ljubavi_u_klubu
Nema ljubavi u klubu
Redatelj: Marko Turčinov
DHF2022-igrani-online
Online
Redatelj: Bogdan Tankosić
DHF2022-igrani-palikuca
Palikuća
Redatelj: David Gašo
DHF2022-igrani-sama
Sama
Redatelj: Borna Zidarić
DHF2022-igrani-sirozka
Siročka
Redatelj: Sara Alavanić
DHF2022-igrani-sve_sto_dolazi
Sve što dolazi
Redatelj: Mate Ugrin
DHF2022-igrani-tudja_posla
Tuđa posla
Redatelj: Andrija Tomić