Selekcijska komisija 34. Dana hrvatskog filma nakon pregleda 157 djela zaključila je da domaća kinematografija svoj kvalitativno najsnažniji izraz kontinuirano pronalazi u dokumentarnom filmu. U njegovu središtu nalaze se pitanja osobnog, političkog, kolektivnog i rodnog identiteta, promatrana iz različitih rakursa, od intimnih ispovijesti do povijesnih rekonstrukcija i kritičkog pogleda na aktualne društvene procese, mahom obilježene uvjetima ortačkog kapitalizma i nacionalizma. Autori i autorice pritom spajaju poetske vizualne geste s istraživačkim impulsom, gradeći radove koji su istodobno emotivni i analitični. Posebno se ističe sklonost ispreplitanju privatnih iskustava s kolektivnim sjećanjima, čime dokumentarni segment selekcije dobiva slojevitost i relevantnost. U sklopu obiteljskim odnosima karakteristično naklonjenog autobiografskog dokumentarizma, ove su godine naročito izraženi lajtmotivi fizički ili emotivno odsutnih očeva – dani ponajprije iz perspektiva kćeri, ali koji u formi očinske/mentorske figure mogu i nadrasti okvire krvnog srodstva.
Igrani filmovi nadovezuju se introspektivnim tonom i naglašenim bavljenjem egzistencijalnim temama. U njima se otvaraju pitanja mentalnog zdravlja, obiteljskog nasilja, smrti, gubitka i krhkosti svakodnevice, često kroz sitne, naizgled beznačajne situacije koje iznenada postaju emotivno nabijene točkama preokreta. Budući da je bilanca proteklih godina ukazivala na progresivno bolje igrane uratke, pojedini selektori smatraju da su prosječna kvaliteta i emocionalni intenzitet igranoga filma ove godine slabiji, iako i njih raduju napori studenata koji, doprinoseći dinamizaciji i diversifikaciji, naginju sve boljem žanrovskom filmu (krimiću, hororu, SF-u…) – tradicionalno oskudnom segmentu našeg filmotvorstva. Svi radovi koji su zaslužili nastup u natjecateljskom programu nadmašuju, međutim, prijavljeni prosjek.
Eksperimentalni i animirani filmovi u selekciji donose prijeko potrebnu formalnu i vizualnu svježinu. Njihov je pristup slobodniji, otvoreniji za istraživanje samoga medija, pa često posežu za apstraktnim, fragmentiranim ili višeznačnim slikama koje pozivaju gledatelja na aktivno sudjelovanje u procesu interpretacije. Ovi radovi ne nude jednoznačne pripovijesti, nego se kreću između vizualne poezije, performativnih gesta i konceptualnih istraživanja prostora i tijela. Animirani film pritom, zahvaljujući maloj, ali upornoj zajednici domaćih animatora, u višegodišnjoj perspektivi zadržava konzistentnost kvalitete i oblikotvorne znatiželje, odnosno predstavlja najujednačeniji segment hrvatske kinematografije. Animirani i eksperimentalni filmovi s dokumentarnima su podijelili i mali trend rekonstrukcije stvaralaštva istaknutih umjetnika.
Premda su pojedini selektori, suočeni s velikim brojem radova kojima je vježba bila očigledna i jedina namjena, zažalili za studentskom animacijom iz proteklih godina (kada su mladi animatori znali i nadmašiti profesionalne autore), drugima je baš aktualna studentska produkcija svojim uspjelim, posebice crnim humorom nadomjestila općeniti nedostatak komike u našem filmu. Neki su selektori upozorili i na manjak uobičajeno izvrsnog kinoklubaškog eksperimentalnog filma mladih autora. U eksperimentalnom su rodu stoga iskočili mahom doajeni, premda je nekolicina odabranih mladića i djevojaka ukazala na interese u skladu sa svjetskim trendovima, kao što su društvene (pre)mreže(nosti), AI i novi mediji, ali i na estetske iskorake u smjeru dinamičnog interveniranja u sliku, apstrakcije i glitcha. U svakom slučaju, stabilna prisutnost studentskih glasova u kratkometražnoj produkciji svih rodova obradovala je selekcijsku komisiju.
Iako i sam krije nekolicinu dragulja, namjenski je film, sudeći po malom broju prijava, ponovno ostao pomalo u zapećku. Najbolje ocjene tradicionalno su dobili videospotovi, pri čemu je selekcijska komisija istakla doprinose nezavisne glazbene scene, izrazivši zadovoljstvo njezinom žanrovskom širinom. Zbog postojane svijesti o tome da reklamni film u ozračju festivala mahom art senzibiliteta nerijetko ostaje bez valjane recepcije (onkraj primjedbi o funkcionalnosti), kao i o tome da se vrednovanje spotova teško odvaja od osobnih glazbenih preferencija selektora, selekcijska komisija predložila je sveobuhvatnu raspravu o položaju i vrednovanju namjenskog filma na DHF-u.
Za razliku od 2024., kada je jednodušno izrazila oduševljenje hibridnim formama, selekcijska komisija 34. DHF-a podijelila se između pohvala na već posve imanentno stvaranje na razmeđu dokumentarnog, eksperimentalnog i animiranog roda te upozorenja kako njihova kombinirana upotreba slijedom inherentne zahtjevnosti prijeti razotkriti manjak zanatske vještine i autentičnosti. Ponovno je upozoreno i kako kvaliteta, vidljivost i popularnost domaće dugometražne dokumentaristike u kontekstu četverodnevnog festivala prijete zasjeniti filmove kratkog i srednjeg metra, ali i kako je riječ o vjernoj slici kretanja recentne hrvatske kinematografije – dinamike koju selekcija DHF-a mora odraziti, trudeći se ipak pritom adekvatno predstaviti sve filmske rodove i vrste.
Kroz gotovo sve rodove 34. DHF-a provlači se i snažno prisutna tema mentalnog zdravlja, odnosno bolesti, a koja, s također iznadprosječno zastupljenom LGBTQI+ problematikom, predstavlja značajan iskorak od čestih tema tradicije, povijesti i ratnih refleksija u srazu sa suvremenošću, tj. upućuje na njihovu detabuizaciju u stvaralaštvu mlađih naraštaja. Osim stilske i rodne, važno je zadržati i poticati i socijalno-klasnu zastupljenost, pri čemu je presudno podržavati pluralizam produkcijskih tijela, osobito izvaninstitucionalne autore i organizacije.
Uz pripovijesti o ljubavnim, prijateljskim i slučajnim susretima, odnosima moći i rasapu institucija i društvenog tkiva (kriminalu), kućnim dinamikama, uzornim i posrnulim mentorima te vanjskim i unutarnjim prostorima življenja, vjerujemo da će 34. Dani hrvatskog filma svakome ponuditi ne tek „ponešto“ već i mnogo više od toga – mjesto užitka, refleksije, uzbuđenja i dijeljenih filmskih iskustava.
Selekcijska komisija 34. Dana hrvatskog filma
Članovi Hrvatskog društva filmskih kritičara
- Josip Grozdanić
- Ejla Kovačević
- Nino Kovačić
- Valentina Lisak
- Nika Petković
Napomena: Za 5 od 157 prijavljenih filmova po jedan član ili članica selekcijske komisije izuzeli su se iz ocjenjivanja i rasprave zbog potencijalnog sukoba interesa. Umjesto njih ocjenu je dao umjetnički ravnatelj.