O ozbiljnom na zabavan način
Kozerijski filmovi hibridna su vrsta filmova koja miješa igrano s dokumentarnim, a njihov je cilj opisati ozbiljne društvene teme na ležeran i zabavan način. Ležernost ostvaruju uz pomoć duhovita naratorova govora koji komentira zbivanja na ekranu te maštovite kombinacije dokumentarnog i fikcijskog. Većinom se radi o obrazovnim i propagandnim filmovima, ali postoje i brojni autorski kozerijski filmovi. U hrvatskoj i jugoslavenskoj kinematografiji kozerijski filmovi bili su na vrhuncu od kraja 50-ih do početka 70-ih godina 20. stoljeća, ali su se izrađivali i u kasnijim periodima. Često su ih stvarali ugledni redatelji, kao predah između svojih „ozbiljnih“ filmova.
Balada o pijetlu odličan je primjer kozerijskog reklamnog filma, u kojemu autor Zvonimir Berković pijetlu, simbolu Podravke, daje ljudske karakteristike da bi kroz zabavu i smijeh gledatelje navukao da konzumiraju Podravkine proizvode. Opasne igre, pak, jedan su od brojnih obrazovnih filmova redatelja Nikše Fulgosija o prometu. U tim filmovima gledatelje se odgaja prometnim pravilima kroz napete ili duhovite priče o vozačima i pješacima koji ta pravila ne poštuju.
Pod ljetnim suncem Obrada Gluščevića film je o turizmu, ali ovaj put ne radi se o obrazovnom ni o propagandnom filmu, već o (blažem) satiričnom filmu koji se kroz duhovite naratorove komentare i konstruirane scene sprda s načinima na koji otočani iskorištavaju dolazak turista (i turistkinja). U filmu Moj stan, dobitniku nagrade žirija za kratkometražni film u Cannesu 1963., Berković upotrebljava naivnu vizuru djevojčice, naratora filma, koja je oduševljena stanom svoje obitelji u novogradnji, da bi ispričao ironičnu priču o (ne)uspjesima jugoslavenske stambene reforme. Za kraj vidjet ćemo još jedan film u kojemu redatelj iza ležerne kozerijske cjeline skriva suptilnu kritiku slabosti socijalističkog sistema. Most Zlatka Sudovića film je koji koristi dokumentarne snimke snimane skrivenom kamerom i dodaje im naratorov govor izmišljenog građanina Mate Čepe, koji se zgraža nad činjenicom da građani ne slušaju upute vlasti i rade što ih je volja. Redatelji kozerijskih filmova nisu mogli raditi baš sve što ih je volja, ali su, u često okoštalo tkivo hrvatskog i jugoslavenskog kratkog filma, unijeli dašak, pa čak i zapuh stilske slobode.
Juraj Kukoč
