Kada se govori o restauraciji filmske baštine, nije zgorega ponoviti da smo u tom AV segmentu na samome početku. Jer, ono što je učinjeno u analognom razdoblju, danas više ne vrijedi; idemo opet ispočetka, ravnajući se prema parametrima digitalnog doba, uz teško pitanje čemu dati prednost u djelatnosti koja je skupa, spora i sa slabom domaćom infrastrukturom.
Za Hrvatski filmski savez, čiji arhiv broji više od 900 naslova na raznim analognim formatima i nekoliko tisuća videozapisa, ta je dilema još veća, a nužno se rješava kompromisno. Definirajući program zaštite, onom što se od nas najviše traži i prikazuje diljem svijeta, uvijek pribrojimo nešto što je tom svijetu uglavnom nepoznato, s uvjerenjem da će se ondje jednako dobro primiti.
Novim generacijama tako je zasigurno nepoznat veći dio opusa autora antologijskog Sretanja (1963), majstora amaterskoga filma Vladimira Peteka. Zato smo, pripremajući se za predstojeću retrospektivnu izložbu Genre Film Festivala, legendarnog festivala filmskih istraživača poznatijeg po skraćenici GEFF (Zagreb, 1963–1970), od arhivskih limenki izbavili nekoliko njegovih kratkih filmova iz 1960-ih. Samo jedan od uvrštenih u ovaj program, 816 – uski format (Lutaju sjene izgubljene), nastao je u profesionalnoj produkciji (FAS, 1969) i na „profesionalnoj“ (35 mm) vrpci, ali je posvećen uskim formatima, odnosno povijesti domaćeg kinoamaterizma koju slikom predstavlja od prvih zapisa Karela Grossmana iz Ljutomera do aktera GEFF-a, uz komentar D. Makavejeva. Druga dva Petekova filma iz programa (oba iz 1967.) ‒ portretni Aline i Echo 2 ‒ jedan od ranih hrvatskih foundfootagea, pripadaju amaterskoj produkciji kluba ZAG „Camera“, kada se Petek još zanimao za portretiranje ženskih lica i eksperimentirao filmskim formatima.
Petekovim filmovima pridružili smo u ovoj prigodi i jedan od posljednjih radova njegova svojevrsnog mentora Mihovila Pansinija, Dvorište iz 1963., film fiksacije, kako ga je nekoć okarakterizirao glavni GEFF-ov teoretičar dr. Dušan Stojanović, te jedini film Miše Budisavljevića (član kluba Pan ’69), Neobavezni pogled na svijet br. 4, koji se na posljednjem GEFF-u 1969., posvećenom temi seksualnosti, osobito svidio Makavejevu i slikarici Jagodi Buić kao članovima žirija. Ostaje vidjeti kako će na njih reagirati nova publika.
Restauracija je realizirana u HFS-ovoj suradnji s Hrvatskim državnim arhivom i Studiom Klik Roberta Vidića.
Diana Nenadić
