Dokumentarni film Kyre Steckeweh i Tima van Beverena
U rodnoj Hrvatskoj skladateljica Dora Pejačević (1885.-1923.) poznata je poput Mozarta. Svaki hrvatski školarac upoznat je s njezinim imenom i prezimenom, pa opet, u ostatku Europe ova velika umjetnica gotovo je nepoznata. Za života su joj djela izvođena u Dresdenu, Budimpešti, Beču i mnogim drugim europskim gradovima. Ipak, nakon što je umrla u Münchenu 1923., Pejačević pada u zaborav, a njezino ime nestaje s koncertnih programa. Sudbina je to koju Pejačević, u povijesti glazbe, dijeli s mnogim drugim skladateljicama. Ipak, njezina je glazba vrlo živo, uzbudljivo glazbeno iskustvo čak i danas.
Svojim dokumentarnim filmom, koncipiranim u formi potrage za minulim vremenom, autori Kyra Steckeweh i Tim Van Beveren u fokus stavljaju upečatljivu ulogu jedinstvene žene i umjetnice, kakva je bila Dora Pejačević, u kontekstu europske kulturne povijesti.
Središnja točka u stvaralaštvu Dore Pejačević njezino je klavirsko djelo. Scene vezane uz potonje, u igranim dijelovima filma, svojim vrhunskim klavirskim izvedbama približava nam koautorica ovog dokumenatrnog filma, Kyra Steckeweh. U društvu Andreja Bjelova, ukrajinskog violinista i profesora pri Robert Schumann Hochschule u Düsseldorfu, upoznajemo se s taktovima komorne glazbe i djela za violinu s autorskim potpisom velike glazbenice.
Film također istražuje zašto se do danas djela žena tako rijetko izvode u velikim koncertnim dvoranama. Čini se da je svijet klasične glazbe u ovom trenutku zapeo između želje i stvarnosti. Krajnje je vrijeme da se to promijeni jer, kako nam to govori i primjer Dora Pejačević, djela skladateljica jednako su dio naše kulturne baštine, baš kao i djela njihovih slavnih muških kolega.