Predavanje nas vodi u Karlovac između 1896. i 1920. godine, u vrijeme kada film tek ulazi u javni život i sporim tempom postaje sastavni dio karlovačke kulture dokoličarenja. Riječ je o razdoblju koje obuhvaća prve projekcije u Gradskom kazalištu Zorin dom, širenje putujućih kinematografa, edukativne programe Uranije i konačno otvaranje namjenskog Kina Edison nakon Prvog svjetskog rata.
Novine toga vremena – Svjetlo, Glasonoša, Sloga, Narodni glas, Karlovac – bile su važni akteri koji su određivali kako će nova tehnološka pa tek onda i umjetnička forma biti prihvaćena. Njihove stranice svjedoče o prvim reakcijama, o šutnji i prešućivanju, o oglasima filmskih naslova i polemikama, ali i o postupnom ulasku filma u svakodnevicu građanstva. Posebno mjesto zauzima figura Rudolfa Mosingera, fotografa i pionira, koji 1896. godine priređuje prvu filmsku projekciju u Zagrebu, a neposredno nakon toga i u Karlovcu. Njegova uloga pokazuje koliko su upravo pojedinci znali otvoriti prostor za novu tehnologiju u lokalnoj sredini.
Predavanje se bavi i širim kulturnim kontekstom. Uranija Izidora Kršnjavog uvela je film u službu pouke i obrazovanja, dok su kavane i stalni kinematografi poput Apolo-kina pretvarali filmsku projekciju u redovitu gradsku zabavu. Tijekom Prvoga svjetskog rata film je dobio novu funkciju – postao je sredstvo dokumentiranja i propagande, no i tada je ostao dio kulturnog života Karlovčana.
Godine 1920. otvaranjem Kina Edison završava jedno razdoblje i započinje novo – film prestaje biti povremena atrakcija i ulazi u institucionalni okvir. Taj događaj ne označava samo modernizaciju grada već i potvrđuje Karlovac kao jedno od ključnih mjesta u povijesti hrvatskoga filma.
Predavanje će pokazati kako početci filma u Hrvatskoj nisu vezani isključivo uz metropole nego i uz manje kulturne centre poput Karlovca, u kojima se nova umjetnost ukorijenila, razvijala i dobila trajnu infrastrukturu. Povijest ranog filma u Karlovcu istodobno je priča o razvoju novina, o političkim i kulturnim prijeporima, ali i o trajnom mjestu filma u životu građana.
Igor Jurilj rođen je 29. rujna 1986. godine. U Karlovcu je završio jezičnu gimnaziju. Diplomirao je engleski jezik i književnost (2011.) te povijest (2014.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Odsjeku za povijest magistrirao je na temi povijesti filma, a u nakladi Hrvatskog filmskog saveza objavio je knjigu Film od Zorinog doma do Edisona: recepcija filma i prvih karlovačkih kinematografa u lokalnoj periodici, 1896. – 1920. Od 2012. do 2019. godine predavao je engleski jezik i povijest u Turskoj. Od 2007. godine bavi se glazbenom i filmskom kritikom. Godine 2020. dobio je Nagradu „Vladimir Vuković“ Hrvatskog društva filmskih kritičara za najboljeg mladog kritičara. Usto se profesionalno bavi ilustracijom te je autor uspješnih slikovnica Baby Lasagna i mačak Stipe: veliko prijateljstvo, James Joyce i tajna pulske arene, te ilustrator slikovnice Luka Sorkočević prema tekstu Luke Paljetka.