Nakon što mu je film Ciguli Miguli (1952) bunkeriran zbog političke provokativnosti, a partizanski film Opsada (1956) ocijenjen neuspjelim, Branko Marjanović odustao je od igranoga filma. Danas možemo reći – srećom, jer je nakon toga postao autor fascinantnog opusa četrdeset i tri dokumentarna filma o životinjskom svijetu. Marjanović u tim filmovima izbjegava suhoparni obrazovni pristup.
U pet nedavno restauriranih dokumentaraca uz pomoć autora tekstova, majstora verbalnih igrarija Krune Quiena i Branka Majera, te naratora Ivana Hetricha stvara lepršavo režirane cjeline. U njima se umjesto nizanja gomile podataka odvijaju uzbudljive priče s duhovitim antropomorfizacijama životinja, praćene efektnim glazbenim akcentima. Iz njegovog prirodoslovnog opusa neobičnošću se izdvaja prekrasni poetski film Submarina (1965) u kojemu bez riječi svjedočimo igri pokreta, oblika, svjetla i sjene u morskim prostranstvima.
Filmovi su restaurirani u programima digitalne restauracije Ustanove Zagreb film, u suradnji s Hrvatskom kinotekom Hrvatskog državnog arhiva, a uz potporu Grada Zagreba i HAVC-a. Restauracija je provedena u zagrebačkim studijima Ater i Klik film.
Prije projekcije uvodnu riječ održat će Tomislav Gregl iz Ustanove Zagreb film.
