Videoinstalacija, 25′ (loop), Hrvatski filmski savez, 2026.
U mjesecu svibnju, prije 100 godina u Korčuli se rodio dr. Mihovil Pansini (1926. – 2015.), u svijetu znanosti poznat kao liječnik, otorinolaringolog, u svijetu umjetnosti kao „majstor amaterskoga filma“ i autor istraživačkih/eksperimentalnih filmova. Premda je liječništvo shvaćao kao profesionalni poziv, a amatersko bavljenje filmom kao hobistički bijeg od tiranije građanskih obaveza, Pansinijeva intelektualna i stvaralačka dokolica 50-ih i 60-ih godina 20. st. na klupskim rubovima kinematografije urodila je danas dijelom sačuvanim i kanoniziranim opusom od dvadesetak kratkih filmova, nizom esejističkih artikuliranih ideja o filmskoj umjetnosti i vizijama (anti)filma koje su unatoč svojoj konceptualnoj radikalnosti djelovale integrativno i poticajno na cijeli kinematografski i širi kulturni krajolik.
Dok je Pansinijeve rane egzistencijalističke filmove iz 50-ih godina (Osuđeni, Brodovi ne pristaju…) D. Makavejev smatrao „poklonom oku“, a njihova autora doživljavao kao „crnog optimista“, u njegovoj razvojnoj putanji k svođenju filma na ogoljeli akustički i vizualni fenomen (K3, ili čisto nebo bez oblaka, Scusa signorina…) H. Turković vidio je dokaze njegove metodološke otvorenosti i traganja za inovacijama koje je od 1963. do 1970. hranilo projekt Genre Film Festivala (GEFF), ali i sljednike eksperimentalističkog pokreta u kasnijim desetljećima.
Kao institucionalni baštinik, zaštitnik i promotor Pansinijeve filmske i druge arhivske građe, djelomice predstavljene na nedavnoj izložbi „GEFF 63-69: od antifilma do crnog vala“ u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, Hrvatski filmski savez obilježava stotu godišnjicu njegova rođenja nizom javnih prezentacija njegove ostavštine, među kojima posebno mjesto ima videoinstalacija Listanje Pansinija, videokolažirana šetnja kroz njegovu filmografiju i kinematografski život, u kojemu se gledanje filmova, pisanje o formalnim elementima filma i teoretiziranje o filmu te kreiranje vlastitih djela stalno isprepliću i uzajamno podupiru.
Instalacija je komponirana isključivo od arhivske građe – inserata sačuvanih filmova, sinopsisa, scenarija, knjiga snimanja, skica, skripta, novinskih članaka i neobjavljenih komentara. Prema ideji i sinopsisu Diane Nenadić i Stipe Radića, video koji je namijenjen prikazivanju u petlji i u raznim kontekstima, audiovizualno je oblikovao Dubravko Slunjski.