Neke se stvari nisu dogodile a mi ih svejedno pamtimo
Stojim na svom balkonu i promatram kuću na zelenom brijegu koja je pozicionirana točno nasuprot mene. Razmišljam o revolucionarnom nacrtu camere obscure Leonarda da Vincija i toj točki koja uz pomoć snage svjetlosti propušta zatečeno stanje stvari nasuprot sebe. Precrtavam dinamiku nacrta na svoj položaj te u toj apstraktnoj konstrukciji doživljavam sebe kao točku propusta i prijeloma. Vrijeme prolazi i godišnja doba se smjenjuju, a slika unutar mene konstantno se usklađuje s dvorišnim prizorom. Analiziram ono što vidim i maštam o svim nestabilnostima koje se događaju unutar odabrane percepcije pa neke od njih pretvaram u filmski događaj. Ja sam stanarka u Podolju 28 i stojim nasuprot vlastitog dvorišta.
Tamara Bilankov (Split, 1988) nakon srednje škole profesionalno se bavi novinarstvom, a od 2009. do 2010. glavna je urednica programa Splitske televizije. Magistrirala je na odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2015. radi kao edukatorica na raznim filmskim i umjetničkim radionicama u okviru udruge Blank. Od 2016. predavačica je filma, videa i animacije u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Izlaže na mnogim skupnim izložbama te sudjeluje na stručnim radionicama i seminarima. Članica je Hrvatskog društva interdisciplinarnih umjetnika. Djeluje unutar umjetničkog kolektiva Ljubavnice.
